In "PPP" by RELJA, desire burns so intensely that even forever feels too short. The rush of falling hard after wanting too little turns into a vow to find this love again even if every star dies. Prejudice gets tossed aside like a dress on the floor, and the wild, opium-like feeling defies reality and age. The song holds a fierce, almost desperate need to keep a fleeting but overwhelming connection from slipping away.
PPP Lyrics by RELJA
Mister Jugosloven
Hej ti, dobila si me lako, ne mogu da verujem
Lebdim, do juče hteo premalo, a danas preterujem
Hej ti, hej ti, u tvom oku letujem
Ova emocija zna da na mene deluje
Baci kô haljinu na pod
Predrasude, želim te tako jako
Nije dovoljno ni zauvek
Trajaće tako kratko
Ne, ni u snu, nikom te ne bi’ dao
I da zvezde se ugase
Ja znaću gde da te opet nađem
Lepši osećaj, već si zavolela preko puta proleća Mister Jugoslovena
Gde god pobegla, ti bi mene povela
U moru mojih pogleda bi se ludo provela
Opijum ne zna realnost, oluja polako, a nije za starost
Ponekad treba baš malo
Da ove divlje vatre bi poželele sve
Baci kô haljinu na pod
Predrasude, želim te tako jako
Nije dovoljno ni zauvek
Trajaće tako kratko
Ne, ni u snu, nikom te ne bi’ dao
I da zvezde se ugase
Ja znaću gde da te opet nađem
Želim te tako jako
Trajaće tako kratko
Ne, ni u snu, nikom te ne bi’ dao
I da zvezde se ugase
Ja znaću gde da te opet nađem
